Kako održati motivaciju nakon gotovo desetljeća vježbanja?

Autor: Sara Sirovec, mag. nutr. 

Kako ti se da trenirati?

Ja nemam motivacije da se natjeram na trening poslije posla.

Imala sam motivacije na početku, ali s vremenom me prošlo i nemam više volje.  

Poznate rečenice?

Jedno od najčešćih pitanja koja viđam po društvenim mrežama ili čujem u privatnom životu je kako ti se uvijek da trenirati? Kako ti se da nakon cijelog dana punog obaveza još otići na trening?

Prava istina da je da mi se ne da. Odnosno, ne da mi se uvijek. I nikome se ne da uvijek (oni koji tvrde da su uvijek 100% motivirani i da ne preskaču nijedan trening, lažu, osim ako nisu neki nadljudi).

I nema to puno veze s tim da li volite trening ili ne volite. Objektivna istina je da nam se ne da uvijek raditi neke aktivnosti koliko god ih mi voljeli i koliko god nam one bile zabavne. 

Sjećam se kad sam kao mala išla na satove klavira da sam nagovarala roditelje dobrih godinu dana da me upišu i bila sam ekstra euforična i voljela sam to jako, ali mi se nije dalo ići na svaki sat niti vježbati doma kad sam trebala.

Slično i kad sam kao starija išla u ZKM, obožavala sam probe, nastupe, glumu generalno, ali nije mi se dalo ići na svaku probu. Pogotovo kad bi vani bila kiša, mrak, ujutro ispit, a ja moram putovati sat vremena do Zagreba i natrag zbog samo zbog probe dok se drugi druže ili odmaraju.

Ali, otišla sam na svaku probu i na svaki sat klavira. Zašto?

Zato jer mi je to bila jedna od obaveza koju sam si zadala i koju sam htjela odraditi. Zato jer sam se morala pojaviti na probama ako sam htjela biti na nastupu. Zato jer sam htjela naučiti nešto novo. Zato jer sam htjela moći svirati i glumiti. Zato jer sam to voljela. Zato jer sam nekad na početku bila jako motivirana. 

Sličnu logiku primjenjujem i danas za trening.  

Jesam li nekad na početku bila jako motivirana? Jesam.

Jesam li još uvijek stalno motivirana? Nisam.

Hoću li zbog toga odustati? Neću.

Zašto? Jer imam dovoljno dobar zašto.

Zato jer znam da ću se osjećati bolje nakon treninga. Zato jer znam da će se moj mozak isključiti tih sat vremena. Zato jer želim imati dovoljno kondicije da se ne srušim kad se popnem na treći kat zgrade bez lifta. Zato jer želim na kraju dana reći za sebe da sam osoba koja trenira i izvršava ovo što si zacrta.

Bez dovoljno dobrog razloga zašto radite ono što radite, motivacija će vrlo brzo splasnuti. Doći će obaveze, neke realne spriječenosti i odvest će vas ponovno na početak. 

Međutim… 

Znači li to i da nikad ne preskočim trening? Naravno da ne. Čak i uz dovoljno dobar zašto, ponekad će se dogoditi život i obaveze koji će objektivno prevladati. Ponekad postoje trenuci kad stanje organizma ne dozvoljava trening ili kad jednostavno treba malo stati na loptu i odmoriti. A postoje i oni trenuci kad moj mozak odluči biti tvrdoglav dvogodišnjak i jednostavno ne želi vježbati (iako rijetko na svu sreću). 

U prve dvije situacije, jednostavno ne odradim trening. Međutim u situaciji kad moj mozak odluči biti tvrdoglav, rijetkooo popustim, a češće me upravo vrlo jasno definirana obaveza u danu (trening taj i taj dan u tolko i tolko sati) natjera da već po defaultu to jednostavno odradim.

Naprimjer, moje vrijeme za trening do nedavno je bilo u pon, uto i čet nakon posla. I nakon tjedan, dva navikavanja, to mi je postalo toliko normalno da bi već iz navike skretala prema teretani jer je to bila samo još jedna obaveza u kalendaru. 

I to je ono što želimo postići. Da, nekad ćemo biti spriječeni i nećemo odraditi trening, ali u većini slučajeva, želimo da nam trening (ili bilo koja druga tjelesna aktivnost) postanu toliko normalni da ga odrađujemo automatski.

Nećemo možda odraditi savršeno ili instagram friendly i neće nam motivacija biti u nebesima, ali ćemo odraditi.

I to je ono što će se računati.

Organizam neće znati koliko nam se dalo ili nije dalo odraditi neki trening, neće znati koji smo kompletić obukli za trening, ni kakva je bila teretana u kojoj smo ga odradili. Ono što će znati je jesmo li ili nismo odradili ono što smo si zacrtali.

I što više puta odradimo ono što smo sami sebi rekli da ćemo odraditi, to ćemo lakše takve stvari odrađivati i one više neće biti pitanje motivacije, nego karaktera. 

Zaključno.. 

Ako se mučiš s odlascima u teretanu i čini ti se da samo ti nemaš motivacije, ne očajavaj, stvarno nisi jedini/a.

Umjesto muke i borbe, predlažem da pronađeš svoj zašto uopće želiš trenirati i zapišeš ga na vidljivo mjesto da se možeš svaki dan podsjetiti zašto ti je to važno.

Osim toga, predlažem i da jasno definiraš svoje odlaske na trening kao bilo koju drugu obavezu koju moraš odraditi i da se držiš tog rasporeda onoliko koliko je potrebno da ti postane automatska radnja.

Nakon toga, više te neće mučiti pitanje motivacije za trening, jer ti motivacija neće ni trebati.

Ako ti se svidio ovaj blog, podijeli ga s drugima i krenite zajedno u definiranje svojeg zašto želim trenirati. 😊