Što znači biti najbolja verzija sebe?

Autor: Sara Sirovec, mag. nutr. 

Postani najbolja verzija sebe!

Ide li vam na živce ta rečenica, budi li neki inat/otpor u vama?

U meni jako dugo je. Kad god bi čula tu rečenicu digla mi se sva kosa na glavi jer mi je zvučalo kao prazna motivacijska fraza koju ljudi izgovaraju kad nemaju ništa pametnije za reći ili savjetovati.

Kako da postanem najbolja verzija sebe?

Što uopće znači postati najbolja verzija sebe?

Znači li to da trenutno nisam dovoljno dobra?

I hrpa drugih razarajućih misli prolazila mi je kroz glavu svaki put kad bi negdje čula ili vidjela tu rečenicu. 

Sve dok jednom nisam u sklopu jednog predavanja na učilištu čula od psihologice da nas najčešće trigeriraju one stvari koje želimo, a nemamo i da nas kod drugih ljudi najčešće smetaju one osobine koje bi htjeli imati, ali nemamo zbog čega se vrlo obrambeno postavljamo prema njima. 

I tad sam osvijestila da je razlog zašto me postani najbolja verzija sebe stalno živcira taj što zapravo želim biti najbolja verzija sebe, ali nisam. 

Osvijestila sam da nisam zadovoljna svojim životom i načinom kako živim, da bi htjela nešto promijeniti i osjećati se bolje, ispunjenije, sretnije, živjeti, a ne samo životariti, ali da nemam hrabrosti apsolutno ništa promijeniti jer mi je lakše ostati u svojoj comfort zoni i ne se izlagati i uvjeravati samu sebe da mi je zapravo dobro tu gdje jesam.

Iako mi nije bilo ni najmanje dobro.  

PLOT TWIST 

Danas me ta rečenica više ne iritira, ali ju i dalje pretjerano ne volim i posebnu ju ne volim govoriti drugima, ali ne zato jer mislim da je pogrešna, nego zato jer mislim da je pogrešno shvaćena. 

Jer što znači biti NAJBOLJA verzija sebe? 

Najbolje je superlativ, završi stupanj komparacije. Kad čujemo da je nešto najbolje, u glavi se stvori slika nečeg savršenog. Međutim, to ne mora biti tako. Da bi bili najbolja verzija sebe, ne moramo biti savršeni jer to objektivno ne možemo dostići što će stvoriti samo još veći osjećaj nezadovoljstva u nama.

Ono što je poželjno jest da damo sve od sebe u onim područjima života u kojima smo najnezadovoljniji ili onima u kojima najviše želimo promjenu. 

Recimo naprimjer da želimo postati aktivniji, želimo početi trenirati. U nama je stvori ideja i želja, ali na putu do realizacije sami stvorimo 1000 prepreka – nemam vremena, ne znam izvoditi vježbe pravilno, nemam odjeću za treniranje, drugi će mi se smijati itd. 

I odustanemo prije nego li smo i probali. 

Ali ono što nastavljamo raditi je kukati i mrmljati kako bi mi stvarno htjeli trenirati, ali objektivno ne možemo. Ne možemo dati najbolje pa bolje da ni ne pokušavamo.  

I možda stvarno i ne možemo, ali to ne znači da ne možemo dati najbolje od sebe.

Nemamo sat vremena svaki dan za trening (što mislimo da je najbolje)? Probajmo s 30 min 3 dana u tjednu (što je najbolje što možemo dati od sebe).

Ne znamo izvoditi teške i komplicirane vježbe (najbolje)? Napravimo nekoliko osnovnih koje svi znamo (najbolje od sebe).

Nemamo odjeću za trening (najbolje)? Imamo stare tajice i bijelu pamučnu majicu (najbolje od sebe).  

Najbolje i najbolje od sebe nisu sinonimi. I tu svi često padamo. Često mrmljamo na svoje okolnosti i upadamo u identitet žrtve zato jer nešto ne možemo savršeno. 

Ne mogu se savršeno hraniti pa zašto da uključim više povrća u svoju prehranu.

Ne mogu uštedjeti za novi auto pa zašto da opće pokušavam išta uštedjeti. 

Ne mogu prestati ogovarati pa zašto ne podijeliti još i ovaj trač koji sam čula…i tako u nedogled. 

A istina je kao i uvijek da nam perfekcionizam nije prijatelj, čak dapače. Ako ne možemo nešto učiniti najbolje i savršeno, ne znači da se ne trebamo potruditi odraditi bilo kako. I kad odradimo to nešto što smo zacrtali (ili ne napravimo ono što znamo da je loše), tad ćemo biti najbolja verzija sebe. 

Jer to nije cilj koji smo dostigli i od sutra krećemo na staro. 

Ono s čime želim da odeš sa ovog bloga je...

Biti najbolja verzija sebe podrazumijeva poduzimanje malih koraka svaki dan i da se svaki dan trudimo biti malo bolji nego što smo bili jučer, da napravimo 5 koraka više, pojedemo jednu voćku više, 5 min manje skrolamo po instragramu. 

Bez drastičnih promjena i naglih pokreta. 

A sve naše radnje, misli i aktivnosti će se zbrojiti i kad se za nekoliko godina osvrnemo unatrag, vidjet ćemo jednu potpuno drugačiju osobu od ove koje je trenutno ispred nas. 

Ako ti se svidio ovaj članak, nemoj ga zaboraviti podijeliti sa svojim bližnjima ili mi se javiti s nekom povratnom informacijom. 

Čekam te i veselim se biti dijelom tvoje promjene. :)